Strpljivo slušaju sricanje. Brzo rešavaju dileme oko malog i velikog slova, teraju strah od brojki. Pričaju zanimljive priče iz prošlosti, vode na put oko sveta. Pomažu u povezivanju misli i ideja. Ohrabruju na prve korake u velikom svetu – svetu odraslih, svetu znanja i odgovornosti.
Njihova uloga nije samo da prenesu činjenice iz udžbenika, već da probude radoznalost, istraživački duh i da pokrenu na razmišljanje. Oslonac su kad se zadrhti, vetar u leđa kad zatreba hrabrost. Otkrivaju skrivene talente, inspirišu, ali i podsećaju da je u redu praviti greške – jer greške su deo učenja. Oni su učitelji i, nakon roditelja i porodice, najviše utiču na naše sazrevanje i odrastanje.
Marija Vujanović upravo je takva učiteljica. „Uča,“ kako je zovu njeni đaci, nije samo osoba koja drži časove – ona je neko ko decu uči kako da kroz igru, razgovor i povezivanje otkriju svoje sposobnosti, talente, razvijaju veštine komunikacije i steknu dragocena životna znanja koja se ne mogu naći na internetu.
Mi smo upravo sa njom razgovorali o tome kako se škola i učitelji prilagođavaju izazovima digitalnog doba, kako pospešuju kreativnost kod dece i gde se krije prava vrednost obrazovanja.
1. Fokus je značajno opao pod naletom kratkih i jednostavnih formi. Kako se škola prilagođava tome?
U potpuno se slažem, škola i školski sistem se dosta sporo i teško prilagođavaju tome.
2. Šta mislite da li je u redu da škola ima profil na Tik Toku, na kojem će postavljati kratke edukativne klipove?
Ovo pitanje i promišljanje o istom mi je u domenu naučne fantastike. Lično mislim da bi to bilo odlično. Vrlo značajno i motivišuće jer bi korist bila višestruka za sve aktere u obrazovanju. Naravno, u tom slučaju bi trebalo biti vrlo obazriv u odabiru tema koje bi se obrađivale.
3. Kako u današnjem digitalnom svetu pospešiti kreativnost kod dece?
U današnjem digitalnom svetu se kod dece (mlađeg školskog uzrasta) i te kako može pospešiti kreativnost. Kreativnost je najslobodniji oblik samoizražavanja. Sve zavisi od sadržaja koji im se nudi i načina na koji im se taj sadržaj nudi. Tehnologija može pomoći u tome, ali kao i vatra tehnologija može biti dobar sluga, ali loš gospodar.
4. Koju biste knjigu preporučili deci i tinejdžerima, a da je “zarazna” kao Netflix serija?
Deca se uglavnom „zaraze“ knjigama koje ne spadaju u obaveznu školsku lektiru. Na osnovu svog profesionalnog i roditeljskog iskustva mogu da kažem da su to knjige: „Pet prijatelja“ (serijal avanturističkih romana za decu), knjige Jasminke Petrović i Vesne Aleksić, knjige o srpskoj istoriji Slobodana Stanišića, kao i serijal „Noćna škola“.
5. Kako pronaći koncentraciju za učenje pored konstantnih distrakcija koje donosi telefon?
U školi kao i u životu, ne radimo i ne učimo samo ono što volimo i što nam prija. Deci je lepše i lakše da se razonode gledajući zabavne sadržaje na telefonu nego da se koncentrišu na nastavne sadržaje i učenje. Mislim da je uloga odraslih (roditelja) ključna. Važno je, zajedno sa detetom, jasno definisati pravila za korišćenje telefona i dosledno ih se pridržavati. Deca moraju imati granice u konzumaciji sadržaja na telefonu da ne bi imala problem sa koncentracijom i da bi bila produktivnija u učenju.
6. Mogu li društvene mreže da postanu koristan alat za učenje?
Društvene mreže mogu postati koristan alat za učenje, ali to trenutno zavisi isključivo od dobre volje i entuzijazma pojedinaca. Verujem da će se to promeniti.
7. Da li je istina da je decu danas teško “poterati” napolje u parkove i prirodu ili to samo starije generacije zvocaju, tvrdeći da je nekada bilo bolje vreme?
Deca su uvek deca. Željna pažnje, igre i druženja. Željna pripadnosti grupi. Ne bih da generalizujem, ali mislim da nije teško decu „poterati“ napolje. Važno je šta im se nudi i na koji način.
8. Šta je ono najvažnije što učenike može naučiti škola, a što ne može internet?
Ono najvažnije što učenici mogu naučiti u školi, a što ih ne može naučiti internet jesu socijalne veštine. U međusobnoj interakciji deca kritički promišljaju, razmenjuju mišljenja, debatuju, uče da prepoznaju i tumače svoje i tuđe emocije, uočavaju, usvajaju i razvijaju komunikacijske veštine.
Intervju sa učiteljicom Marijom Vujanović je u celosti preuzet sa sajta boljionline.rs